Makedonija; 10.-15.09.2019.

MAKEDONIJA 10. do 15. rujna 2019.

Planinari  HPD Bršljan Jankovac kao pravi ljubitelji prirode, poželjeli su osjetiti pod nogama   dvije velike makedonske planine, Baba planinu i Jakupicu, te se popeti na dva vrha, Pelister i Solunsku glavu. U maloj  zemlji  velikih ljudi, posjetili smo Ohrid, Bitolu i Skopje…no idemo redom.

Naša prva stanica Ohrid.

Prošetali smo od centra do Samuilove tvrđave, obišli niz crkvica u starom gradu koje vrijedi vidjeti. Ispijali smo kavu uz „morski“ ugođaj, te obišli razne trgovine i ugostiteljske objekte, koji su nudili poznatu pastrvu, kebab, ćevape u lepinji, gravče na tavče, vino, bozu i mastiku.

Smještamo se u hotel. Veća grupa planinara, nakon malih neprijatnosti od strane prijevoznika, odlazi na Sv. Naum. Naum je, rekli su: terapija za dušu i tijelo, ali  ljubaznost domaćina bila je presudna da se neprilike zaborave.

Za ostvariti planinarski dio izleta biti će  potrebna dobra volja, kondicija, poveliki trud i pokoji žulj.

Za prvi planinarski dan izabran je vrh Pelister 2601 m. Pred nama je najljepša planinarska tura u Makedoniji. Prolazimo kroz šumu endemskog bora molike, preko lijepog izletničkog mjesta na kojem je nažalost zgarište planinarskog doma i spomen obilježje Makedoncu koji je sudjelovao u ekspediciji na Himalaju. Putem zobamo borovnice i ostale bobice  te  uživamo u predivnim vidicima.  Vraćamo se u povijest, tamo gdje je prošla Solunska fronta sada su ostaci bolničkih zidina.

Ima hoda do vrha Pelistera, no isplati se, jer se sa vrha pruža predivan pogled na Prespansko jezero. Silaskom s vrha staza je stjenovita, jedinstvenog kamena, nalik na skulpture. Planina je puna izvora, a tu su Veliko i Malo jezero. Pelister je zasluženo NP Pelister.

Umor se akumulirao, brojimo žuljeve, ali se ne damo. Povratak se odužio, ali  smo se pokazali kao izdržljiva i uporna grupa planinara.

Petak je dan za mali i jednostavan grad.  Bitolu bogatu dušom. U njoj je Širok sokak, špica, ulica puna života, gužve… Malo izvan grada , ruševine i ostaci  antičkog  grada Heraclea.

Turistički dan završavamo u Vinariji Tikveš, gdje vjerni ljubitelji vina dolaze na svoje.

Do sela Nežilova  imamo dosta vožnje i iščekivanja hotela usred šume. Rimskim mostom, preko rijeke Babune i danas prolaze autobusi puni planinara.

Sutradan nas  čeka uspon na Solunsku glavu.

Jakupica je planina  bujne vegetacije. Puna livada sa brojnim stadima ovaca koje lutaju bespućem.

Krenuli smo sa 700 mnv, a vrh nas je čekao na 2540 , što znači svladavanje gotovo 4000 metara visinske razlike u usponu i silasku. Na izlasku iz paprati, od doma Čeples, čeka nas čarobna bukova šuma. Sunce proviruje kroz krošnje i obećava lijep dan. To nas raduje, očekujemo dobar vidik sa Solunske glave.

Pauza u dolini Babina dupka, odakle dobro vidimo ogromnu planinu pred nama.

Nekolicina planinara zadovoljna je pogledom na vrh i ostaje u dolini.

Ostali nastavljaju dalje serpentinama kroz raslinje. Dugo se penjemo paralelno sa usjekom planine, orijentir su nam kupe kamenja sa štapom u sredini, oznakama za zimske uvjete.

Naziremo vojni objekt u okviru koga se nalazi najviši vrh.

Umjesto dobrodošlice slijedi zvanični prijem dežurnog vojnika koji nam uzima podatke uz zamolbu da ne fotografiramo objekt. No fotoaparati nisu mirovali, fotografije su nezaboravne.

Silazak, nešto brži od uspona, no planina kao da nema kraja.

Penjanje, iako većinom kroz šumu, nekima je bilo naporno, ali uz Živkov poticaj svi su se spustili sretni i zadovoljni. Planinari su uvijek na dobitku. U planini, kao i u životu, uvijek se nauči nešto novo.

Za kraj našeg boravka u Makedoniji, ono što zasigurno ostavlja bez daha, zbog ljepote, veličine i raskoši…Skopje.

Ispunjeni i snažnih dojmova vratili smo se kući. Makedonija je iza nas,  makedonske priče ostat će nam zauvijek u lijepom sjećanju. Doživljaje je gotovo nemoguće ispričati.

Mirela Poljak

You may also like...