PROLJEĆE U DARUVARU, NA „PETROVOM VRHU“ 02.-03.03.2019. GOD.

PROLJEĆE U DARUVARU, NA „PETROVOM VRHU“ 02.-03.03.2019. GOD.

Morala sam staviti ovaj lijepi naslov. Bilo je stvarno lijepo, pravi proljetni vikend. Jaglaci, šafrani, ljubičice, čak i ciklame, a cijeli Petrov Vrh, od doma do vrha u visibabama, kao da je pao snijeg. Predivno.

U autobusu pola stare klape, a pola novijih planinara, koji su sada prvi puta na Petrovom Vrhu, nadam se ne i zadnji, čini mi se da su se  dobro zabavili.

Nikako da idem od početka. Etelka i Rančo skoro ne dođoše, pred vratima kuće na polasku na bus u 6,oo sati, vozač idući iz „života“, pretpostavka, velikom brzinom da bi izbjegao njih  pogodi u njihovu kuću. Pobjegao je pa ga nisu vidjeli. Ipak su na broju u busu. Fali Jamnić, išijas. Da su još Papovi tu bili bi svi stari,ne po godinama,  ako sam nekoga zaboravila, isprika.

Po dolasku u Daruvar prvo idemo na groblje. Kako uvijek odemo do Feliksovog groba tako smo i sada, ali izlet posvećujemo nedavno preminulom predsjedniku PD „Petrov Vrh“ Slivi (tako ga svi znaju, pa pravo ime  nije ni bitno), našem velikom prijatelju. Položili smo vijence i zapalili svijeće i na Feliksov i na Slivin grob. Opet se u meni javi ona čangrizava baba, koja kaže, kada je Sale, a svi ga znate, mogao predvoditi Oče naš, pokraj njihovih grobova, mislim da su svi mogli bar šutiti ako nisi znali ili htjeli moliti. Ne, oni su ignorirali naše zamolbe da šute, baš su tada imali potrebu za raspravu o nekoj „vrlo važnoj temi“. Ali kako jednom jedna planinarka reče, svako se sramoti za sebe, eto rekoh i to.

Namjerno nisam počela priču sa Mitrom, jer ko bi ga razumio bolje od mene. Uputiti se na ovaj izlet bila je avantura, a kada čitam na njegovom licu, e baš hoću i moram, i mogu ja to sam, ne trebam pomoć, a treba. Ne razumiju mnogi da se tako „čeličiš“. Pade mi na pamet Tolstoj, „Sve sretne obitelji su iste, a svaka nesretna na svoj način“, ako prilagodim, svi zdravi su jednaki i sretni, a bolesni svako sretan na svoj način, jer uvijek ima i težih slučajeva. Možda vam se ne čini tako, ali ako se, ne daj Bože,  takvo što nekome dogodi, sjetite se ovoga. Zato bravo Mitre. Ako mislite da je njegovoj Sanji  lakše, varate se.

Dolazimo u dom, i tamo problemi, ali za utjehu njima, svugdje je isto, koliko god Društvo brojalo  članova, uvijek isti rade, Tako Nado, Šuco, Sony…vas nekoliko, uvijek će te morati „ vuć’“, to vam je suđeno, pitajte našu blagajnicu Nadu.

Daj konačno nešto veselo. Josip Karakaš, slavi, odlazak u mirovinu, a ima i rođendan.  Fešta je tu. Naša buduća tajnica nije mogla to propustiti pa je  došla autom na feštu svog kolege TNT.

Bila je spriječena da dođe busom, ali tu je, to je za mene prijateljstvo o kojem ja skroz pričam.

Drugi janjac bio je Jopin. Mislili smo, kako ćemo pojesti dva janjca, ali mogu vam reći, a vjerujte mi na riječ, lako. Još je bilo i piletine za one koji ne jedu janjetinu, ima i takvih, za to se pobrinuo Branimir, meštar od roštilja, tako kažu, ja sam jela janjetinu. Koliko se samo vina popilo u pečenjarnici dok su se pekli janjci, kruha koliko hoćeš, a moče u tepsijama ispod janjaca, aj me. Tako je bilo i ako je bio lajt dan, bez hodanja, samo plivanje. Ali pjesma iscrpi…taman, taman, taman…I tako do koje doba. Šuco je odustao čekajući da idemo na spavanje, samo je rekao, ja idem, a ključ vam je tu i tu. Pošteno.

Jopa sretan ti rođendan, mislim da ćeš ga pamtiti.

Malo smo i odspavali. Doručak, janjetina od sinoć,  super ja volim hladnu janjetinu, ali ne mogu jesti, još preživam onu od sinoć, mislim količinu.  Onda hodanje, domaći vodič, oko 3 sata tura. Ja sa Perkom do Vrha i nazad laganini, a pogled neprocjenjiv, Vrh je pun visibaba, tako da izgleda da je prekriveno snijegom, to sam već rekla, ali moram ponoviti.  Prekrasno, naišli smo i na druge vjesnike proljeća, ali ova scena je najbolja.

Po povratku hodača počinje ručak, vinski gulaš, tako dobar da bih ga najradije napisala sve velikim slovima.

Našoj blagajnici nisu ispadale iz ruke one grablje za lišće, da je bilo vremena pograbljala bi cijelu skijašku stazu. Odred za čistoću oprao je i suđe. Nije bilo puno kao kada je domar bio pokojni Milivoj, on je izvlačio šerpe ko zna od kuda, pa kad već perete ima i ovo. Svejedno su to bila dobra vremena.

Vrijeme proleti, povratak za Osijek, prije toga, jedna milenijska fotka, i u 15 sati pokret.

E sada, ako ima nezadovoljnih, ko im je kriv, jer ovo je jedini dom u kojem si gost-domaćin pa kako si se snaš’o, tako si proš’o.

Dane pravi domaćinske bambuse, ali samo ženama, on sebi kolu.

Krle, vježbaj zakopčavanje kaiša i ako ostanu samo jedne gojze u hodniku ne uzimaj ako nije tvoj broj,  ne pitaj se kako je netko obuo tvoje 3 broja manje.

Nadice, svaka čast, a ti Zlaja nikuda više bez  „čarobnih ciprđela“.

Vi mladi koji ste prvi puta ovdje, ide to vama, sve što ovaj izlet zahtjeva ispunili ste, osim nekih detalja, ali kad’  upoznate  domaćine malo bolje biti ćete taman, tanan, taman. Mi volimo neku drugu glazbu, pitajte Diklu, ali to se sluša za dušu   moraš imati određene godine, a do tada ovo vam je taman, godina mislim.

Hvala Mitre „na tri čiste“, žao mi je što nije prepoznata tvoja namjera, znaš ti šta sam htjela reći.

Hvala vam svima bilo je super. Domaćinima pusa, divni ste.

Sliva počivaj u miru, a mi ćemo te se sjećati dok nas ima.

Vraćam se opet Slivinom grobu pa ću ponoviti ono što je Sale rekao, a neki  nisu čuli, sjetit će se nekada:

S L I V A
PRIJATELJU,
OVDJE SMO,
TVOJI PRIJATELJI IZ OSIJEKA, PLANINARI BRŠLJAN JANKOVCA,
NEMA TVOG’  DOČEKA I ISPRAĆAJA,
”NEMA STAZA PO MJERI ČOJJEKA”.
NEKA NAM NITKO NE ZAMJERI, ALI MI SMO VOLJELI TEBE.
SIGURNO SI NEGDJE GORE UBRZAO SVE, JER TI NISI NIKAD POLAKO HODAO
MORALI SU STVORITI JOŠ PLANINA,  JER ZA TEBE  JE SVE MALO.
TVOJE KRATKE RUKAVE NA CIČI ZIMI, PRIJATELJSKI  OSMJEH I TVOJE  SAD TAMO SAD ‘AMO.
OSTAT ĆE NAM U SVAKOJ PRIČI I SJEĆANJU NA TEBE.
ZBOGOM SLIVA PRIJATELJU, POČIVAJ U MIRU BOŽJEM
SRETNI I PONOSNI ŠTO SMO TE POZNAVALI  I BILI  TVOJI PRIJATELJI.
VOLIMO TE ZAUVIJEK.

I tako zahvalna svima  na druženju i prijateljstvu, onima koji me znaju i onima koji me ne poznaju, možda će se sjetiti ovog izleta baš po ovoj priči jer je neuobičajenih događaja puno. Sigurno sam nešto zaboravila. Voljela bih da još netko piše o onome što nema na googlu, jer i ovo je važno koliko i hodanje, ishodala sam ja toga, a joj, ali mi je uvijek osoba ili njena osobnost bila na prvim mjestu.

Neki me zbog toga vole i čitaju, a neki kažu ono „prosto“ i ona i njezino pisanje, a to volim jer znam da su i oni pročitali.

Hvala još jedan puta na divnom vikendu, (samo se zahvaljujem 😊), do slijedeće prilike, mašem vam na pozdrav.

P.S. ne zaboravite 05.05.2019. „Slivina staza“, prijave kod Duce, izvini Duco, kad jednom počneš, nema ti spasa, a počela si. Htjela bi da bude šala, ali  ne ide, zato 😊.

Više informacija o stazi, naknadno.

U Osijeku, 04.03.2019.god.                                                                                                  Angelina