Prvi izleti na Jankovcu

Poslije prestanka rada gornje staklane na Jankovcu 1821. godine, opustjela je jankovačka zaravan. Ostala je tek hrpa kamenja iznad slapa, kao nijemi svjedok nekog prohujalog vremene, kada su ovdje vrijedno radili staklari u skladnom životu sa svojim obiteljima.
Bukova šuma ubrzo bi prekrila čitavu zaravan, da ta šumska pustopoljana nije zapela za oko voćinskom vlastelinu grofu Josipu Jankoviću.

Carski i kraljevski komornik, najstariji poručnik austrijske vojske, samotnjak, sanjar i čudak, poslije burnog razuzdanog života na bečkom dvoru, povukao se u osamu i tušinu stoljetne šume.

CIMG0469_1Tu je sagradio priprostu kućicu u kojoj je boravio tijekom radova koje je započeo. Na toj kraškoj poljani na kojoj je nekad bila staklana i nastambe staklara, dao je iskopati tri jezerca. Tako je vodu iz jakog pećinskog vrela koja je punila jezera, iz donjeg preusmjerio na visoku stjenu i uz male brzake obogatio Jankovac velikim predivnim slapom.

Od njega potiče i veliki vodoskok koji je stajao pod samim slapom, a po starim opisima nadvisivao je i sam slap. Dragutina Hirc piše u časopisu «Lijepa naša domovina-zemljopisne slike» iz 1881 godine “..čim si se na Jankovac popeo, pada ti u oči vodoskok, a iza njega milovidan slap. Sa ovisoka mjesta ruši se slap u dubinu, a iz dubine skače voda u vis i nadmašuje slap”....01 (104)_1

Kako je grof Janković odlučio da ovdje “za navijek živjeti” gradi velik lovački dvorac ( na mjestu današnjeg planinarskog doma – o.a.) okružen “medonosnim” lipama u kojem su bile sobe za posjetioce, velika plesna dvorana sa klavirom i spomen knjigom u koju su gosti upisivali i bilježili svoje utiske pa i rodoljubne stihove.

Prvi posjetioci Jankovca bili su predstavnici visokog plemstva, društveno povezani sa grofom Jankovićem koji je i sam bio članom drevne plemićke porodice. Ubrzo zatim, a nakon smrti grofa Jankovića dolaze i ljudi nižih staleža iz svih zemalja tadašnje Austro-Ugarske. Iz pisanje Gejze Rekettye učitelja iz nedalekih Čeralija i Cabune možemo izdvojiti “.. i tako dolaze i dolazili su ljudi na ovo krasno mjesto da vide divote ovoga gorja, tu se oduševi svatko, tu zapjeva i onaj, koji možda u cijelom životu pjevao nije”….