Spomen knjige na dvorcu grofa Jankovića

Dvorac grofa Jankovića nestao je bez traga, kao što bi nestale i spomen knjige, da ih od uništenja nije spasio učitelj iz Čeralija i Cabune Gejza Rekettye.
Iz pomenutih knjiga sačinio je 1899. godine izvadak pod nazivom «Uspomene sa velebnog Jankovca», te ga objavio kao predlistak u glasilu virovitičke županije, osječkom polumjesečniku «Vjesnik županije virovitičke» br,10-13.

Tu Reketty piše: ‘..evo vremenoslovnim redom, znamenitije, odličnije, uvaženije i vrednije ličnosti koje su od početka svoga posjetile divni naš Jankovac…’.
Tako navodi da su prvi posjetioci bili 16. rujna 1854.g. Adolf grof Janković, Agata grofica Janković-Schaffgotsch, Julio Janković comte mar Stikey, i grofovi Ladislav i Julio Pejačević. Godine 1855 i knjugu se upisuju Aleksandar i Laura Ković, novogradiški župnik Josip marić, te Ivan Stražnicki carski i kraljevski katastralni notar.

Slijedeće 1856.godine upisuje se na njemačkom jeziku, banski vjećnik i predstojnik suda požeške županije dr. Rulitz, zatim bečki trgovac, a kasnije vlasnik staklane na Zvečevu Ludwig Lobmayer. U knjigu se upisuju i bogoslovi i fratri Bosne fra Stipan Marić i fra Svetimenko Barbarić, 2.kolovoza iste godine upisuje se i Karolina Auerbach grofica Lichtenberg, profesori osječke gimnazije, sada na francuskom jeziku, Ivan Janković i Živko Vuksanović.

Godine 1857. među inima u knjige se upisuje i grof Gyulay du Gyula iz Tisza Füreda u Mađarskoj. Zatim učitelj Ivan Filipović koji je radi rodoljubne pjesme, objavljene 1852 g. u časopisu «Neven» pod naslovom «Domordna utjeha» bio osuđen na šest mjeseci teške robije, tu su upisani Claudius i Octavius Freiher von Bretton, vlastelin iz Moravske.
Naredne 1858. godine zabilježeni su upisi Gabrijele grofice Döry, Amelije grofice Sigray, Irene de Nicky, Isidora Kršnjavoga tada petogimnazijalca Franje Rancigera, paroha Milća Franje, grofa Schafgotscha iz Viloschitza u Gornjoj Šleskoj.
Redaju se tako godine i poznata imena plemenitaša, ali i znamenitih ljudi onog vremena sve do 1865 g. kada i završava prva knjiga.
U drugoj knjizi 1866 g. upisane su snačajnije ličnosti, među kojima su vlastelin Ladislav Mihalović, đakovački profesori Juraj Kozarac i dr. Julij Lijebald-Ljubojević.
Godine 1867 zabilježen je posjet Maldine grofice Bombelles rođene Drašković sa suprugom Macom de Bombelles.
Slijedeće 1868 godine u knjigu se upisuju časnici pukovnije baruna  Ayroldija, 1869 g. prilikom proslva 1.maja učenici požeške gimnazije.
Iste godine u knjigu upisuje se i Đuro Pilar koji će pet godina kasnije osonovati prvo planinarsko društvo u Hrvatskoj i to u Zagrebu. Tu su i imena Gabrijele jelačić, Lorene Jelačić-Bužimski supruga dr.Jelačić-Bužimskog županijskog fizika. Iste godine 25 rujna na Jankovac dolazi J.K.Schlossser, koji je 1875 godine izabran za prvog predjednika planinarskog društva u Zagrebu.
Svake godine broj posjetilaca se povećava, najviše ime  domaćih, ali prisutni su i stranci među njima. Možda je interesantno za primjetiti da među posjetiocima ima Engleza i Amerikanaca.
Jankovac posjećuje i tadašnji đakovački biskup J.J.Strssmayer, zatim učesnik Hrvatskog preporoda u dalmaciji Mihovil Pavlinović, koj u časpoisu «Vijenac» 1875 godine u putopisu «Iz Slavonije» sa oduševljenjem opisuje ljepote Jankovca.
O Jankovcu piše u podlisku ondašnjih osječkih novina, iz čega se vidi da se u Slavonjiji posjećivalo planine i prije organiziranog planinarstva. Prvo planinarsko društvo u Slavoniji, a drugo u Hrvatskoj pod nazivom «Bršljan» osnovano je 1895 godine u Osijeku.
Poslije prvog svjetskog rata novi gospodari Jankovca postaju baruni Guttmani iz Belišća koji ondje 1920 godine grade svoj lovački dvorac i lugarnicu.
Sada već oformljeno planinarsko društvo «Bršljan» iz Osijeka uzima u zakup zemljište na Jankovcu i gradi svoj prvi planinarski dom 1934 godine.
Broj članova i posjetilaca iz godine u godinu se povećava  sve do 1942 godine kada planinarenje radi ratnih sukoba u drugom svjetekom ratu definitivno prestaje.
Zanimljivo je da su posljednji u spomen knjigu na Jankovcu upisala tri planinara i to 5 travnja 1942, drugi dan su se u knjigu upisala tri ustaše, a 11 travnja u isti dan tri ustaše i dva partizana «Junak» i «Uča» …